Prvi Međunarodni dan žena obeležen je 8. marta davne 1909. godine SAD-u, a označio je ekonomska, politička i socijalna dostignuća pripadnica ženskog pola. Iz godine u godinu, borba za ženska prava se nastavljala, a 8. mart je počeo da se obeležava u sve više zemalja širom sveta, kako bi služio kao konstantni podsetnik na rodnu neravnopravnost i u isto vreme istakao korake koje su načinjeni u borbi protiv te neravnopravnosti.
U Srbiji se 8. mart danas obeležava u vidu praznika koji proslavlja žene, skoro potpuno oslobođen ideološke osnove i sličan je Danu majki (Mother’s Day) u zapadnim zemljama. Dragim osobama ženskog pola poklanjaju se cveće i pokloni i obično se zaboravlja na to šta 8. mart zapravo predstavlja, a predstavlja simbol dosadašnjih napora i napredaka, od kojih ću nabrojati samo neke: Jednaka plata muškarcima i ženama za isto radno mesto, zadržavanje posla usled trudnoće i porodiljsko odsustvo, plaćanje kreditnom karticom (žena nije mogla da poseduje kreditnu karticu do 1975!), ozakonjivanje tzv. bračnog silovanja (žena nije imala zakonsko pravo da odbije seks sa mužem) i još mnogo toga. Jasno je da je diskriminacija i danas problem, u razvijenim zemljama i kod nas, a u pojedinim delovima sveta je i sveprisutna do nivoa apsurda (npr. indija, arapske zemlje), gde se žene i dalje nadaju da će im osnovna ljudska prava biti omogućena.
Obeležavanje Međunarodnog dana žena se, kao što sam već rekla, svodi na puko darivanje, a poslednjih godina i, u sve većoj meri, odbacivanje ovog „praznika“. Nije retko da se 8. mart smatra prevaziđenim (a zajedno sa njim i borbe za ženska prava), dok feminizam dobija pežorativnu konotaciju i karakteriše se „dosadnim“, „bespotrebnim“, „pokretom isfrustriranih žena“ itd. Ove pojave su veoma intresantne jer pokazuju koliko smo zapravo nesvesni stanja društva u kome živimo. Da zanemarimo pravne i zakonske standarde u zemlji (plaćanje trudničkog, broj silovanja naspram broja osuđenih silovatelja, nasilje nad ženama itd) i osvrnemo se na globalnu, zapadnjačku kulturu, jasno ćemo uvideti paradoks koji ovakav stav sa sobom nosi. Razmišljajući o fenomenu 8. marta, pažnju mi je privukao dorćolski grafit koji prikazuje tipičnu savremenu ženu.
Moderna dama, plave kose, sa sunčanim naočarima i leopard printom na bluzi – arhetip žene u trendu, a ispod nje – QR kod. Kod je standardizovan najpre u Japanu a zatim i u ostatku sveta i predstavlja tzv. hipervezu fizičkog sveta. QR kod skeniramo kako bismo dobili željene informacije koje se skladište na URL adresama, uključuju komercijalne aplikacije praćenja, mobilno tagovanje i slično. QR je akronim za „Quick Response“. Postavljanje ovog prepoznatljivog vizuala ispod ženske figure može da ima konotaciju brzog odgovora i da se tumačiti u pravcu „dostupnosti“ žene i lakoće pristupa, pa čak i standardizovane robe. To ukazuje na percipiranje uloge i položaja žene u savremenom, liberalnom društvu, naročito onih žena koje odgovaraju tipu devojaka o kojima se sudi na osnovu izgleda – ustaljeno je mišljenje da su lepe, zgodne, doterane žene u isto vreme i lako dostupne. Da ispratim metaforu grafita – dovoljno je da skenirate kod mobilnim telefonom i dobijate sve potrebne informacije i direktnu adresu na kojoj je dostupna. Sa druge strane, ovaj grafit bi mogao da ukazuje na standardizaciju i zahteve vezane za izgled žena, današnje pripadnice „lepšeg“ pola su neretko robovi modnih i „beauty“ trendova koji im se nameću a koje one slepo prate i prihvataju. Daunloduju svoj stil isto kao aplikaciju za android.
Posmatrajći takve stavove koji vladaju na globalnom nivou, paradoksalno je misliti da žena danas ima punopravni status i da nije diskriminisana. Predrasude i stereotipi su široko raspostranjeni, a borbe za ženska prava nisu ni izdaleka gotove. Istina je da je položaj žena u društvu daleko bolji nego što je to bio slučaj pre nekoliko decenija, ali princip je da se uvek prekoračuju granice i da se ide dalje, da parafraziram poruku koju nam šalje stensil sa prikazom Žarane Papić – jedne od osnivačica feminističkog pokreta u Jugoslaviji, kao i beogradskog Centra za ženske studije.