Autor murala kojim će se ovaj post baviti italijanskog je porekla, potpisuje se sa imenom BLU i trenutno je jedan od najzapaženijih umetnika street art scene u svetu. Ono što je specifično za ovog umetnika jeste snažan simbolički karakter njegovog rada i još snažnija društvena poruka koju želi da pošalje svojim muralima. U okviru akcije „Super zid“ na Belef-u 2009. u kojoj su pozvani svetski umetnici da oslikaju beogradske fasade, Blu-u je dodeljena velika fasada zgrade u Pop Lukinoj ulici koja je lako uočljiva, pogotovo sa Brankovog mosta. Pre nego što započnem tumečenje ovog murala neophodno je razumeti čitav Blu-ov umetnički opus i u skladu sa tim proučiti delo nastalo u Beogradu.
Karijera ovog poznatog umetnika započinje devedesih godina i tada mu je dominantni materijal koji koristi sprej za grafite. Postepeno sazrevajući otkriva farbu i ulazi u fazu velikih ljudskh figura koju neće napuštati. Veliki deo svojih ranih radova duguje partnerskom radu sa svojim dobrim prijateljem Ericalicane-om koji izvanredno interpretira žiotinjske figure pa je saradnja ova dva umetnika proizvela jako zanimljive kombinacije ljudskih i životinjskih figura.
Od 2005. radi u centralnoj i južnoj Americi sarađujući sa lokalnim umetnicima sa ovih područija. Najpoznatije delo nastalo u ovom periodu nalazi se u Nikaragvi i poznato je pod imenom „Hombre Banano“- čovrk banana.
U narednom periodu biće pozivan kao učesnik raznih festivala po Evropi pa će stvarati dela po Londonu, Berlinu, Pragu, Barseloni… i Beogradu. Glavne karakteristike njegovog rada koje se uočavaju kao konstanta su komunikacija sa okruženjem u kome stvara, kako fizička tako i sižejna, tretiranje velikih zidnih površina kao lista papira na koje prenosi svoje skice i naposletku, izuzetno jaka društvena poruka koja gotvo nikad ne izostaje. Kritika koju Blu šalje putem svoje umetnosti je dvojaka – sa jedne strane opšta jer tretira probleme celog savremenog društva, a sa druge strane specifično vezana za problematiku područja u kome nastaje. Lajt motivi u njegovim delima su teme usmerene protiv rata, opsednutosti novcem i nerazmišljanja svojom galavom. Isprani mozgovi koji veruju u sve što im se servira su čini se najviše interpretirani u Blu-om radu, u pomalo nadrealističkom maniru.
No pored opštih zamerki celom čovečanstvu, u svakom delu sveta u kome je stvarao trudio se da njegovo delo bude specifično i da kritika bude vezana i za sredinu u kojoj stvara. Beogradski mural problematizuje nedostatak ekološke svesti građana i nedovoljnu brigu o prirodi koja nas okružuje. Veći deo površine zida obuhvaćen je velikom ljudskom figurom do ramena, prikazanom u profilu sa određenim distorzijama, što je karakteristika po kojoj možemo prepoznati umetnost ovog italijanskog muraliste. Akcenat je na ustima koja zauzimaju najveći deo figure narušavajući proporcionalnost lika u cilju usmeravanja pažnje posmatrača direktno na taj deo murala.
Širom otvorena usta nam pokazuju solitere umesto zuba, koji se spremaju da pojedu malo, nezaštićeno drvo koje figura drži u svojoj levoj šaci. Poruka je jasna – priroda gubi bitku u borbi sa širenjem gradova i velikih građevinskih poduhvata koji je svakodnevno uništavaju.
Još jedan sloj tumačenja se otvara kada posmatramo deo figure ispod vrata, gde možemo videti da je figura odevena u odelo i kravatu koji ukazuju na profil ljudi koji su „osuđeni“ da svojim načinom poslovanja ugrožavaju opstanak prirode. Oni su uglađeni, poslovni ljudi sa velikim ambicijama usmerenim samo na brzo bogaćenje, a ako to zahteva ugrožavanje čovekove sredine, ne obaziru se. Ovakav način poslovanja velikog broja svetskih kompanija doveo je do ozbiljnih posledica po opstanak čovečanstva i sada kada su posledice uočene, polako se menja ugao posmatranja i raste ekološka svest. Velike komapnije su, ironično, sada te koje najglasnije vode kampanje očuvanja životne sredine i ulažu veliki novac u reciklažu koja i sama postaje vrlo isplativ biznis. Problem Srbije kao vrlo izolovane sredine je što uticaji koji vladaju svetom sporo ulaze u svakodevni život srpskih građana pa je ekološka svest izuzeto niska u srpskom društvu. Beogradske ulice su zagađene, recikliranje otpada je ograničeno samo na papir,plastiku i limenke i nije obavezno, već je prepušteno ličnoj odgovornosti građana.
Da Beograd nije jedini grad u kome je Blu prepoznao problem nedostatak ekološke svesti govore i ovi radovi iz Buenos Airesa i Milana.
Dakle Blu je u potpunosti odgovorio sadašnjim prilikama srpskog društva a sam mural je stalni podsetnik na neophodnost korigovanja pristupa ovom važnom društvenom pitanju.Osim toga prepoznatljiv manir ovog velikog svetskog umetnika u potpunosti je otelotvoren na ovom delu,čime je Beograd stavljan na mapu poznatih svetskih murala.
S.